O LAĐEVCU

"Iz monografije "Lađevac"" izdane 1985.g. autora ZDENKA SKENDER

POLOŽAJ LAĐEVCA

Do Lađevca možete stići uglavnom državnom sestom D1 iz tri smjera: sa sjevera od Zagreba, sa juga od Plitvičkih jezera, sa zapada od Ogulina županijskim cestom preko Tržića.
Krenete li iz Zagreba i Karlovca tzv. Ličkom cestom prema Plitvičkim jezerima ili prema moru, morat ćete proći preko Korduna i njegova središnjeg mjesta Slunja. Već će vas nazivi restorana uz cestu, kao što su «Slunjska brda» «Oluja» hotel «Slunjčica» podsjetiti da se nalazite na području Korduna i Slunja.

[vidi karte]

OD SLUNJA PREMA LAĐEVCU

Uskoro će vas cesta dovesti pred dva lijepo moderna mosta. Prvi, vijugavi, u velikom luku prelazi rijeku Koranu, koja ovamo dolazi iz Plitvičkih jezera i nastavlja svoj put prema Karlovcu.
Drugi, ravan most, nešto dalje od prvog, prelazi rijeku Slunjčicu i vodi vas pravo u središte gradića Slunja.
Između ta dva mosta i te dvije rijeke, s desne strane ugodno će vas iznenaditi i začuditi jedinstvena pojava pridodnih ljepota ovog kraja: slapovi rijeke Slunjčice, na kojoj stare vodenice prkose zubu vremena i snazi vode.
Rajsku prirodnu sliku uzveličava stara gradina slunjska, koja otraga u lijevo strši na goloj pećini,
dočim se na desno prema zapadu nešto više od gradine pomalja Slunj sa crkvom i zvonikom.
Tu su još ostala i dva stara drvena mosta izgrađena u doba francuske uprave Hrvatskom. Nasuprot prekrasnim slunjskim slapovima, lijevo tik uz prvi most, vidi se vijugava strma cesta koja vodi ispred samog starog Slovingrada – u Lađevac.

PANORAMA LAĐEVCA

Kad prijeđete još nekoliko kilometara tom cestom, naći ćete se u malom, ubavom seocu Lađevcu ukrašenom sa svih strana kao vijencem šumarcima i brežuljcima, koji nisu ni strmi ni visoki, nego pitomi, a zovu ih glavicama.
Takva je bila i Kremenska glavica, koju ste idući u Lađevac mogli opaziti s lijeve strane, a posred nje u šumi kao bijelu golubicu crkvicu Majke Božje karmelske.
Isprava, kad dođete u Lađevac, čini vam se da ne vidite većeg mjesta. Opazit ćete župnu crkvu Sv. Jurja na brežuljku poviše mjesta i uz nju mjesno groblje. Podno brežuljka vidjet ćete nekad lijepo moderno izgrađenu osmogodišnju školu, danas razrušenu tijekom Domovinskog rata. Zamjetit ćete možda još nekoliko razrušenih i nešto obnovljenih kuća uz cestu, k tome malu kapelicu, župni stan poviše ceste, trgovinu, razrušeni mjesni dom, staru četverogodišnju školu i osnovnu školu.
To je sve što čovjek, kad prvi put dođe u Lađevac zamjećuje u njemu.
Međutim, Lađevac se prostire mnogo dalje i mnogo šire nego što se prolazniku na prvi pogled čini.

[slike panorame]

LAĐEVAČAKA ŽUPA

Lađevac je središnje mjesto Župe Sv. Jurja koji obuhvaća četrnaest sela i zaseoka: Gornji Popovac, Gornji i Donji Lađevac, Videkić selo, Selište, Dubrave, Salopek Luke, Trnove, Arapovac, Čamerovac, Gonji i Dornji Furjan, Zapoljak i Sastavak. U svemu prije Domovinskog rata oko 400 kuća i 2596 stanovnika a povratkom po završetku Domovinskog rata (statistika blagoslova kuća 2002.g.) 256 kuća i 700 stanovnika.
Crkva u Lađevcu podignuta iz ruševina stare crkve poslije 1700 g. a Lađevačka župa osnovana je 1777. g. slike u crkvi
Središnja naselja i najgušće naseljena su Gonji i Dornji Lađevac, međusobno razdijeljena županijskom cestom.
Stanovništvo je u cjelosti hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.
Ovaj kraj tadicionalno je bio poljoprivredni, pretežno stihnih obiteljskih gospodarstva sa ratarsko-stočarskom proizvodnjom i rijeđe sitnim obrtom.
Tokom Domovinskog rata stanovništvo je velikim djelom iseljeno. Žitelji su starije životne dobi i danas žive od mirovina a zbog svoje životne dobi i stradanja gospodarstava u Domovinskom ratu, njive i pašnjaci su u potpunosti zapuštene i neobrađene.

[slike crkve]

POVJEST LAĐEVCA I LAĐEVAČKE ŽUPE

PORJEKLO IMENA LAĐEVCA

Ladihovići i Lađevac

Pleme ladihovičko, (Ladyhovich, Vladoyhovych) zapremalo zemlje s obje strane Korane prema Lađevcu, Slunju, izvoru Gline i Klokoču.
Selu Lađevcu, bez dvojbe, ostalo je ime od tog staroga plemena Ladihovića. Doista, Lađevac se prije zvao Ladanjsko poljo ii Lade kod Korane. Tako franjevački provincijal Glavinić, koji je popisivao stanovništo po vjeroispovjesti, u svom dokumentu datiranom u Senju 1700. g. spominje za Lađevac (Ladanje polje: to je mjesto katolika…itd, a dopire do Tršca») Pod tim imenom spominje Lađevac i u dokumentu od 20. kolovoza 1711. g. u Karlovacu, a pod istim imenom spminje ga i porkulab lađevački Mile Matanić na sastanku u Gospiću 1717.g.Sadašnjost Korduna, a posebno Lađevca, može se razumjeti jedino ako im se znade prošlost.

Prikazom stoljećima krvave i teške, ali slavne povijesti koja se tako duboko i neizbirisivo usjekla u biće i život našeg čovjeka Lađevčanina i Kordunaša.
Promatrajući povjesni položaj Lađevca u okvirima Hrvatske, vojne krajine, Korduna i posebno Slunjske krajine, vidjet ćemo kako je nastajao,kako je dobio ime, koji su ga narodi nastanjivali, kako se održao pred brojnim napadačima u prošlosti, kako su preko njega prolazile različite vojske, mijenjala se državna uređenja i političke stranke, da bi iz svega tog povijesnog vrtloga izašao onakav kakvog ga danas gledamo.

Kordun kao cjelina, a i pojedini njegovi djelovi, kao Lađevac, nisu do sada još uopće znanstveno obrađeni, pa je stoga teško dati neku cjelovitu povijest tih krajeva.
Zna se da u ovim krajevima oko Kupe i Korane već u prethistorijsko doba postojale ljudske naseobine. Najstarija plemena u tim krajevima, kako se iz povijesnih dokumenata do sada moglo saznati, bila su stara ilirska plemena Jagodi i Brajci. Povijest govori da su to bila kulturna, slobodoljubiva i napredna plemena. Njihovu kulturu dokazuju i raznovrsni ostaci iz njihova vremena. Nađeni su brojni kameni ostaci, novac, tragovi građevina.

U VI. stoljeću nadiru u ove krajeve hrvatska plemena i i ubrzo ih pokoravaju. Oni su, nadirući silovito, uništili mnoge materijalne i kulturne vrednote starosjedilaca, ali su svakako od njih poprimili i mnoga duhovna dobra, među ostalim vjerojatno i pismenost, makar i u najskromnijim okvirima.

Jedno od velikih duhovnih dobara koje su Hrvati na novom tlu uskoro primili i time se zarana ubrojili u red civilizranih i kulturnih naroda Evrope – spada i rano primanje kršćanstva. Ne zna se točno kada je taj proces počeo, pa ni kako je tekao, ni koliko je trajao, ali je pouzdano da je ple Klokočko, koje je naseljavalo ove krajeve, bilo među prvim novopokrštenim hrvatskim plemenima. Naši preci primili su kršćanstvo od vjerovjesnika poslanih od Rima i od Bizanta, a kasnije i od franjevačkih misionara.

Može se pretpostavljati da je na ovim kordunskim prostorima koje opisujemo bilo sagrađeno na desetke starohrvatskih crkvica. O velikoj starini svjedoče naime i prastara naselja kao što su stari Slovin (grad) = Slunj i druga. No možda nigdje nisu naši narodni spomenici toliko stradali kao na Kordunu. Nestalo je mnogo pismenih i drugih svjedočanstava o našem kraju, Crkvi i narodu.
Područje Korduna bilo je u nastarije doba spona između dviju tadašnjih hrvatskih država. Panonske ili Posavske i Primorske ili Dalmatinske Hrvatske. Preko ovog su područja išle važne prometnice iz Panonske nizine na Jadran, pa je ovaj kraj tada, a i u daljnojoj hrvatskoj povjesti, igrao vrlo važnu ulogu. U vrijeme hrvatskih narodnih vladara granica između tih dviju hrvatskih država išla je Koranom.

Kordun je više od dvijesta godina bio najkrvavije razbojište, a onda još oko stotinu godina vječni mir i staraža. Malo je na Balkanu krajeva gdje je narod toliko trpio kao na Kordunu.

Vojna je krajina bila poseban teritorij Hrvatske na kojem je u XVI. St. organizirana obrane zemlje habsburške monarhije od Turaka. Hrvatska vojna krajina potpada je pod posebnu kapetaniju Kraljevine Hrvatske. Vojna je krajina u svrhu obrane od Turaka izgradila brojna utvrđenja i gradine. Od 1530. do 1555. g. pretvoreni su brojni vlastelinski zamci i dvorci u kule i stražarnice.
Na Kordunu je u to vrijeme postojalo preko trideset dvoraca i utvrda i isto toliko ckvenih općina. Od tog niza utvrda i dolazi Kordnu ime. Naziv Kordun uveden je zapravo tek kad je između Turske i Austrije sklopljen mir u Karlovcima 1699. g. Riječ Kordun dolazi od francuske riječi cordon, talijanski
Cordone, a znači vrpca, trak: red, niz, - u ovom slučaju niz stražarnica, kula i karaula uz granicu. (Tako se i neke obitelji u lađevačkoj župi, u selu Arapovcu, dobile prezime Karavla).
[gore]

Razdoblje (1449-1526).
Preko hrvatskog teritorija senjsko-krbavske ili modruške biskupije vodila su se nadiranja Turaka od 1449-1526.g. u tri stalna napadačka pravca: Rijeka, Kosteli Karlovac. Turci su se stalo zalijetali u te krajeve, pustošili ih i palil a ljude odvodilii u zarobljeništvo. Zbog nečuvenog pustošenja i stalnog stradavanja dolazi do velikih seoba stanovništva iz tih krajeva.

U razdoblju od 1526. do 1594. g. nastavljaju se i dalje razaranja. Narod je jako trpio. Na lađevačkom području u to doba nije bilo pravih cesta, nego je kraj bio spojen putinama kojima se prelazilo pješke ili na konju i tako stizalo do udaljenih prometnica. Trgovački putovi iz hrvatskog Korduna ponajviše su se svodili na Cazin, jer se tu tržilo najviše žita. Stoga je za turske vladavine napravljena odatle dobra cesta prema Kordunu. Prva pješčana kolska cesta izgrađena je kasne 1881. godine.
Slunj, a tako i Lađevac i krajevi na samoj granici, bio je još 1561. g. zbog strateške važnosti i opasnosti od Turaka pod neposrednom vlašću Krajine. Od kraja XVI. stoljeća Slunj s bližom i daljnojm okolicom sačinjavao je hrvatsko ratište, a Turci su najviše napadali preko Lađevca.

Za vladanja ponznatog Jurja Slunjskog, od siječnja do travnja 1527. g. u crkvi franjevačkog samostana održan je čuveni hrvatski «Cetinski sabor» koji je sa sudbonosnim posljedicama - izabrao Ferdinanda Habsburskog za svog kralja.
Turci, međutim i dalje neprekidno napadaju. Tako su 4.VI.1561. g. navali na slunjsku okolicu i na sam Slunj, u kojem je bila krajiška vojska. 1572. g. Herber Ausperger razbija jednu tursku četu.1578. g. Turci su popalili sve do grada Slunja. 1582. g. u noći navališe na trg, popevši se ljestvama preko zidova, i zarobiše trideset osoba, a ostali se svijet zakloni u grad, koji je i tada odolio turskoj napasti. 6.X.1584. g. hrvatska vojska, vođena banom Tomom Erdodijem i karlovačkim generalom grofom Josipom Turnom ostvariše pobjedu nad 9000 (vojnika) jakom turskom vojskom. Ali uskoro Hasan-paša ponovno zauze sva mjestao do Slunja, dakle i Lađevac.
[gore]

Od 1590. do 1593.
U tom razdoblju, kako se može zaključiti, odvile su se u Lađevcu i pod Slunjem mnoge bitke između Turaka i naših.
Kako narod iz Lađevca kazuje između Gnojnica na cvitovačkoj i Salopek Luka na lađevačkoj strani postojalo naselje Dugo selo sa 85 kuća zvano «Švabija». Jednog dana Turci su s lađama provalili preko Korane te sve selo popalili i poklali i s plijenom se vratili istim lađama natrag preko rijeke.
Spasila se samo jedna žena koja je uspjela pobjeći. To je selo po tim turskim lađama, kaže narod, prozvano Lađevac.

Od 1594-1791. g. nastupa hrvatsko-austrijsko-ugarska rekonkvista. Hrvatska se obnavlja, ali uz teške ratne posljedice: demografske, gospodarke, vojno-političke, a dolazi i do teritorijalnog skučavanja Hrvatske i ograničavanje njeiznih ustavnih sloboda. Naša područja koja su bila pod turskom dominacijom ili neposredno izložena turskom udaru doživjela su veliku izmjenu stanovništva i razaranje najvećeg dijela naselja i ustanova pa tako i crkvnih ustanova: župa, samostana, crkvenih zgrada itd. Na tom području zbog turske opasnosti sve su župe bile ukinute. Nakon povlačenja Turaka, podvrgavanje tog područja sustavu Vojne krajine vezano je u stanovit red i napredak, ali i uz nove oblike osiromašivanja. Narod se iz tih krajeva raseljavao na sve strane. Tako su ti dijelovi ostali pusti i bez naroda. Zato se po tim pustim hrvatskim krajevima naseliše Vlasi. Ti pusti krajevi koje su naseljavali Vlasi zvali su se Novoselija. U te se je krajeve kasnije ponovno naseljavalo hrvatsko stanovništvo.

Početkom XIX. st. Zapadni i južni krajevi Hrvatske bili su, zajedno sa slovenskim pokrajinama, pod francuskom upravom, koja je na tom širokom području formirala francusku Iliriju. Francuzi su također potiskivali Turke na granici. Za ovoga malog rata na Kordunu najviše postradaše hrvatski Krajišnici u tzv. Novoseliji na Korldunu. Njihove kuće gotovo sve izgorješe. Pretrpljene pak štete u Novoseliji u razdoblju od 1815. do 1830. g. procijenje su na devet milijuna forinti.

Godine 1850. na teritoriju Slunjske regimente bilo je 317 naselja sa 4666 kuća i 5147 stanovnika. Imala je 19 katoličkih svećenika.
U Slunjskoj krajini ima vrlo malo žitelja koji potječu iz doba prije dolaska Turaka.
Katolici Korduna doselili su se iz krajeva koji su bili pod turskom lasti, zatim iz Dalmacije, a djelom od Ogulina i Modruša, dok je pravoslavno stanovništvo došlo ovamo tek koncem 17. a najviše početkom 18. stoljeća, iz Bosne i alpinskih predjela stare Hrvatske. Prije dolaska Turaka svi su žitelji u ovim predjelima bili katolici.

Tako su još 1501. g. u opsegu kasnije Slunjske pukovnije bile 33 katoličke župe.
Sjedište i štab slunjske regimente bio je 1715. u Karlovcu. Od 1788. do 1790. g. sjedište pukovnije je bi Slunj, a od 1809. do 1816. g. postaje štapskim mjestom i sjedištem komandanta kordunskog zapovjedništva. Napokonn, kad je to područje vojno «odahnulo» i postalo mirnije, slunj je postao samo stan satnije ili kompanije lađevačke.. Vojna krajina ukinuta je 1871. g. i pridružena Kraljevini Hrvatskoj i Slavniniji. Slunjski kotar ima je 1890. g. 43904 stanovnika.

KRATAK OSVRT RAZDOBLJA OD PRVOG SVJETSKOG RATA OD DANAŠNJEG DANA

Karakter, mentalitet i ćud čovjeka Lađevčanina i Kordunaša

Kordunaša, a tako i Lađevčanina, kao čovjeka i vjernika razumjet ćemo i upoznati samo ako mu poznajemo prošlost. A prošlost Korduna, kako smo već vidjeli, teška i mučna, ispunjena ratovima i borbom za opstanak. Tristogodišnje ratovanje s Turcima, ratom u prvom i drugom svjeckom ratu te Domovinskim ratom,.na ovom području udarilo je neizbrisiv pečat i ostavilo duboke tragove na karakteru, mentalitetu, ponašanju, običajima i životu ovog čovjeka, patnika i mučenika. Kordunaš (i Lađevčanin) je čovjek naoko hladan: ne pokazuje svojih čuvstava, pa se zato i čini surov, grub, izdržljiv, vojničkog vladanja, u društvu i obitelji strog i više zapovjednički nego initiman i prisan. Lađevčanin je na Kordunu uvijek bio na bojištu, na ratištu, na fronti. Jednom je rukom držao plug a drugom pušku. Ovaj vojnički mentalitet i dresura bili su sve do nedvavno jako naglašeni a i sada se osjećaju, premda u mnogo blažoj formi. Iz tog vojničkog mentaliteta proizlaze i vrline i mane Kordunaša. Njegove su i kreposti i mane kao čovjeka i kao katolika tipično kordunske i lađevačke.

ZAKLJUČAK

Nadam se da sam ovom pisanom riječju o Lađevcu dovoljno jasno pokazao s kakvim se strahovitim tegobama, stradanjim,a mukama i patnjama naš narod u Lađevcu i općenito na Kordunu, morao u svojoj povijesti boriti i kakve je sve herojske i natčovječanske žrtve morao podnjeti da bi sačuvao svoje postojanje, svoj zavičaj, vjeru i svoju domovinu Hrvatsku.

Čovjek se zaista mora diviti ovom patničkom i mučeničkom lađevačkom i i kordunskom čovjeku, koji je u ovim teškim, krvavim i sudbonosnim stoljećima sukoba i ratovanja s tuđinom usprkos svim teškoćama i nedaćama, izdržavao i pobijedio.

Strahota razaranja, ratna pustošenja, pljačke, paljevine, odvođenje u ropstvo, istrebljenje i raseljavanje čitavih sela i krajeva, nisu tog junaka i heroja bacili na koljena, nije se poturčio, nije izdao vjeru ni domovinu, nego je uz neizmjerne žrtve i muke ostao vjeran do smrti.

Odakle tome čovjeku Kordunašu i Lađevčaninu tolika hrabrost, smionost, požrtvovnost i odvažnost pogledati u oči svim tim nedaćama i teškoćama? Kako ih je uspio pobijediti na ovom tlu natopljenom njegovom vlastitom krvlju.
Tisućgodišnje kršćanstvo, ucjepljeno u dušu čovjeka Kordunaša i Lađevčanina, dalo mu je tu snagu i jakost kojoj se Crkva, svijet i današnji naraštaji dive.

Ovaj, stoljećima nepokolebiv, pobjedonosan i neslomljiv lađevački i kordunski narod ni danas neće, usprkos materijalizmu, hedonizmu, laicizmu, ateizmu i sveopćoj seobi svojih sinova i kćeri u sve krajeve svijeta, pokleknuti i pasti, nego će kao i do sada iz svih bura i oluja izaći još čvršći, obnovljeniji i zdraviji, da još milenijima zajedno s ostalim narodima Europe korača dalje.

LAĐEVCU!
KROZ TEBE SU PROHUJALA STOLJEĆA, RAZNE VOJSKE I DRŽAVNA UREĐENJA, A TI SI UVIJEK OSTAO NEPOKOLEBLJIVO ČVRST KAO KORDUNSKE HRIDINE NA KOJIMA SI SAGRAĐEN.
STOJ NEPOKOLEBLJIVO I DALJNA STOLJEĆA I TISUĆLJEĆA DO DANA GOSPODNJEGA, KAD ĆES S OSTALIM SVIJETOM POSTATI NOVA ZEMLJA I NOVO NEBO U VJEČNOSTI

[gore]